predavanje
Ivana Sajko
24.4. 20:00
SHOWROOM GALERIJE NOVA
Oduvijek su me privlačili tekstovi koji bi otkrivali uvjete i proces onog koji ih piše ili bi pak uzimali u obzir poziciju i pretpostavljali očekivanja onog koji čita. Zanimali su me tekstovi koji govore o pisanju, slike koje govore o slikanju i kazalište koje se bavi vlastitim trenutkom proizvodnje. Stoga reći nešto o drami za mene znači govoriti o politikama, estetikama i osobnim namjerama koji oblikuju tekst za izvedbu, ne samo tematski, već putem kodova koji nam omogućuju da pristupimo čitanju, razumijevanju, rastvaranju i nadilaženju rečenica i naizgled praznih prostora između njihovih interpunkcija. Napisati tekst koji bi prema tradicionalnim načelima imenovanja dramskog žanra trebao uspostaviti pregovor između sebe i stvarnosti značilo bi dekodirati diskurse našeg nemodeliranog, raslojenog, umreženog, tekućeg i višestruko kontekstualiziranog realiteta, stoga ne vjerujem da drama može činiti ono što joj je pripisano da napravi ako izuzme sebe iz vlastite stvarnosti. Čini mi se da uporno pozivanje na uvjete proizvodnje, tj. na uvjete pisanja, izvođenja te u krajnjoj liniji, života općenito, najbolje opisuje ono što sama smatram dramom. Ona nema ograničenja, nema zaštite i probija rubove.
|