dramaturški studio

Travanj 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (7)
Rujan 2011 (1)

O PROJEKTU
DRAMATURŠKI STUDIO
desetodnevna intenzivna radionica za dramatičare, dramaturge i izvođače:
IZVEDBENE HIJERARHIJE
tematske večeri o položaju mladih dramskih pisaca i statusom teksta za izvedbu
MALA NOĆNA ČITANJA
javna čitanja tekstova mladih dramskih autora

Zagreb, 22.04. - 01.05.2012.

PRETHODNA IZDANJA
FLICKR
FACEBOOK

KONTAKT
dramaturski.studio@gmail.com

DNEVNICI RADA NA TEKSTOVIMA
u obliku dramaturških bilješki

Kristina Gavran:
Dedal i Ikar


Vedrana Klepica:
Tragična smrt ekonomskog analitičara


Dino Pešut:
Pritisci moje generacije


Jelena Tondini:
Kad narastem bit ću Almodovar


Una Vizek:
Pomračenje

ORGANIZIRA
Centar za dramsku umjetnost
u suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih i Galerijom Nova
u okviru programa Balcan Can Contemporary
uz potporu programa IPA 2009 – Civil Society Facility, Gradskog ureda za kulturu, šport i obrazovanje Grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Autorski tim projekta: Goran Ferčec, Petra Glad, Jasna Žmak
Inspicijentice: Stella Švacov Miletić, Milica Kostanić
Grafički dizajn: Martina Granić
Fotografije: Ranka Latinović

31.01.2012., utorak

Jelena Tondini: Kad narastem bit ću Almodovar

redatelj: Mario Kovač
dramaturginja: Nina Gojić
izvođači: Karla Brbić, Gea Gojak, Nađa Josimović, Helena Kalinić, Matija Kezele, Sanja Milardović, Lukrecija Tudor, Petra Vukelić, Dinka Vuković, Silvio Vovk

29.4. 18:00
SCENA POLANEC
ZAGREBAČKO KAZALIŠTE MLADIH


O tekstu:
crnohumorna drama
Radnja započinje na misi zadušnici za pokojnog dedu na kojoj se nalazi obitelj (Baka, Tetka, Unuke) i prijatelji. Pop drži misu govoreći o "grijesima" modernog društva uspoređujući homoseksualnost, internet i pirsinge sa sotonizmom. Pop je talijan i smješno govori hrvatski, a u pomoć mu priskače njegova pomoćnica Tanja.
Unuke su revoltirane misom i ne znaju pravila ponašanja u crkvi, te cijelo vrijeme komentiraju situaciju prisjećajući se dede i njegovog života.
Po završetku mise, ispred crkve susreću se s uzvanicima s kojima vode klasične "small talk" razgovore, te ih usmjeravju prema kući u kojoj baka priprema zabavu povodom prve gišnjice smrti dede. Unukama je cijela situacija smiješna i morbidna, te se u razgovorima sa sugovornicima vidimo njihovo ironiziranje društva.
U kući se za večerom govori uglavnom o najstarijoj unuci koja je predmet zgražavanja, jer se nije udala, nije završila fakultet, bavi se sa modernim slikarstvom i nema dečka i još k tome je vegetarijanka, te su sve oči uprte u nju. Ona pokušava balansirati između revolta mlađe unuke, okoline i svojih skrivenih stavova, no polako puca po šavovima, braneći se od napada tredicionalnog društva u kojem se našla. Starija unuka je lezbijka i to pokušava sakriti, no mlađa unuka je pijana javno proziva, te u tom trenutku kreće kulminacija cijele večre. Svi se zgražavaju, komentiraju, te „prljavo rublje“ sudionika razgovra dolazi na površinu.
Drama završava s bakinim infarktom i dolaskom popa koji joj pokušava dati posljednju pomast, a ona u bolovima zaziva doktora.



O autorici:
Rođena 1985 u Rijeci. Završila gimnaziju 2004. Studentica diplomskog studija mediologije i popularne kulture na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Članica udruge Katapult koja se bavi izdavanjem knjiga i promocijom mladih autora, te dopredsjednica udurge POMODORI za promicanje urbane kulture i kulture mladih. Završila Astorijinu školu novinarstva kod Miše Cvijanovića. 2003. Stekla osnovno glazbeno obrazovanje, instrument: gitara. Aktivno se bavi pisanjem poezije i drame, te organizira književne večeri, izložbe i večeri performansa u riječkim klubovima. Također se bavi i umjetničkim instalacijama i performansima i DJ-ingom. Sudjelovala na skupu mladih dramskih umjetnika i ljubitelja izvedbenih umjetnosti u Raimsu (Francuska) - YPAL projekt, te vodila brojne skupove, radionice i predavanja o kulturi. Trenutno se bavi edukacijom publike u dramskim umjetnostima.

DNEVNIK RADA: DRAMATURŠKE BILJEŠKE

26.4. DAN PRVI: O improviziranju i intervencijama u tekst

Nakon dva zapinjanja u liftu i dvije obiteljske vožnje autom kojima smo izazvali manje prometne nesreće, te nakon šizofrenog ispitivanja svih kombinacija, uspjeli smo svima zainteresiranima staviti riječi u usta.
Zaključili smo da riječ sotona bolje zvuči kada se izgovori talijanskom dikcijom.
I da smo svi imali iskustva s nakaradnim sprovodima. Ovako neki osjećaj
Ubili smo baku Srpkinju, a njenu kćer prikovali za invalidska kolica. Takve stvari.
Borimo se prtiv disgrafije i disleksije, a protiv arhetipova nemamo ništa protiv.
Sutra se ponovo nalazimo u 10, nakon što ključ s porte donesu redatelj, autorica ili dramaturginja.


27.4. DAN DRUGI: O važnosti teksta

Danas smo naučili kojekakve trikove za skrivanje nenaučenog teksta po elementima scenografije. Naučili smo i da se mizanscen može raditi upravo prema kriteriju gdje se nalazi odgovarajući komad teksta. To je bio trend onih čudnovatih godina, na prijelazu iz osamdesetih u devedesete.
Naši glumci neskriveno drže tekst publici naočigled, jer ipak su ovo javna čitanja. Osim molitve, nju svi znaju napamet.


28. i 29.4. DANI TREĆI I POSLJEDNJI

Glumci pokazuju zavidnu razinu naučenog teksta, iako se radi o javnom čitanju.
U predstavu smo uključili i šunku, zimsku, ementaler, vino crno i bijelo, svećeničku halju, štoseve s proba i kredom narisano raspelo na crni zid.
Nedostajao je samo još Almodovar, ali njega ionako nitko niti jednom nije spomenuo.
- 10:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #